Neki su nanomaterijali prirodni, dok su ostali nusproizvod ljudske aktivnosti ili su posebno proizvedeni za određenu svrhu. Iako nanomaterijali imaju mnogo korisnih svojstava, postoje velike manjkavosti u našem znanju o s njima povezanima opasnostima za zdravlje. Stoga treba osobito pažljivo rukovati tim materijalima dok je istraživanje u tijeku.

Što su nanomaterijali?

Definicija nanomaterijala u mnogim se organizacijama podudara: riječ je o materijalima koji sadrže čestice s jednom ili više vanjskih dimenzija od 1 – 100 nanometara (nm). Pročitajte definiciju nanomaterijala Europske komisije.

Nanomaterijali su do 10 000 puta manji od ljudske kose, njihova veličina usporediva je s atomima ili molekulama, a ime duguju svojoj sitnoj strukturi (nanometar iznosi 10-9 jednog metra). Ne samo zbog svoje iznimno malene veličine, nego i zbog ostalih fizičkih ili kemijskih značajki koje, među ostalim, uključuju njihov oblik i površinu, nanomaterijali se prema svojim svojstvima razlikuju od istih materijala većih razmjera.

Zbog tih razlika nanomaterijali nude nove i uzbudljive prilike u područjima kao što su inženjerstvo, informacijska i komunikacijska tehnologija, medicina i farmaceutska industrija, no to su tek neka od područja. Međutim, iste značajke zbog kojih nanomaterijali dobivaju svoja jedinstvena svojstva odgovorne su za njihove učinke na ljudsko zdravlje i okoliš.

Gdje se nanomaterijali mogu pronaći?

Nanomaterijali su prisutni u prirodi, primjerice u emisijama vulkana ili mogu biti nusproizvodi ljudske aktivnosti, primjerice u ispušnim plinovima dizelskih motora ili u duhanskom dimu. No posebno su zanimljivi proizvedeni nanomaterijali. Njih je već moguće pronaći u vrlo širokom spektru proizvoda i primjena.

Neki se od tih nanomaterijala upotrebljavaju desetljećima, kao što je sintetski amorfni silicij u betonu, gumama i prehrambenim proizvodima. Ostali su tek nedavno otkriveni, kao što su nanotitanijev dioksid kao sredstvo koje blokira UV-zrake u bojama ili kremama za sunčanje, nanosrebro kao antimikrobno sredstvo za tekstilnu i medicinsku primjenu ili ugljikove nanocijevi koje se široko upotrebljavaju zbog svoje mehaničke čvrstoće, male težine i svojstava raspršivanja topline i električne vodljivosti za primjenu u elektronici, skladištenju energije, svemirskim letjelicama i konstrukcijama vozila te sportskoj opremi. Nove generacije nanomaterijala nastavljaju svoj brzi razvoj i očekuje se da će njihovo tržište rasti.

Koji su problemi u pogledu zdravlja i sigurnosti povezani s nanomaterijalima?

Postoje veliki problemi u pogledu učinaka na zdravlje koje proizvode nanomaterijali. Znanstveni odbor za rizike u nastajanju i nove utvrđene rizike za zdravlje (SCENIHR) ustanovio je da postoje dokazane opasnosti za zdravlje povezane s velikim brojem proizvedenih nanomaterijala. Međutim, nemaju svi nanomaterijali toksične učinke i potreban je individualan pristup u nastavku istraživanja koje je u tijeku.

Najvažniji učinci nanomaterijala pronađeni su u plućima i uključuju, među ostalim, upalu i oštećenje tkiva, fibrozu i nastanak tumora. Također mogu utjecati na krvožilni sustav. Neke vrste ugljikovih nanocijevi mogu dovesti do učinaka sličnih učincima azbesta. Osim u pluća, ustanovljeno je da nanomaterijali pronalaze put do drugih organa i tkiva uključujući jetru, bubrege, srce, mozak, kostur i meka tkiva.

Kao rezultat njihove malene veličine i velike površine određeni nanomaterijali u obliku praha mogu predstavljati rizike od eksplozije, dok isti materijali u krugom obliku ne moraju nužno predstavljati takvu opasnost.

Pročitajte pregled Europske komisije o vrstama i uporabi nanomaterijala uključujući sigurnosne aspekte i EU-OSHA-in pregled literature „Izloženost nanočesticama na radnom mjestu”.

Kako dolazi do izloženosti nanomaterijalima na radnom mjestu?

Radnici mogu doći u dodir s nanomaterijalima u fazi proizvodnje. Međutim, mnogo veći broj radnika izložen je nanomaterijalima u različitim fazama lanca opskrbe pri čemu radnici možda ne znaju da su u dodiru s nanomaterijalima. Posljedično tomu, vjerojatno je da ne postoji dovoljno mjera na raspolaganju kako bi se spriječila izloženost. Pročitajte naš pregled literature o percepciji rizika i izvješćivanju o rizicima u pogledu nanomaterijala na radnom mjestu.

Stoga, do izloženosti može doći u različitim radnim okruženjima u kojima se nanomaterijali upotrebljavaju, u kojima se njima rukuje ili u kojima se obrađuju, a u konačnici dospiju u zrak i moguće ih je udahnuti ili mogu doći u dodir s kožom, primjerice u okruženjima kao što su zdravstvena skrb, laboratorijski rad, održavanje ili građevinski radovi.

Saznajte više o izloženosti nanomaterijalima na radnom mjestu.

Upravljanje rizicima od nanomaterijala na radnom mjestu

Zakonodavstvo EU-a o zaštiti radnika primjenjuje se na nanomaterijale iako se ne odnosi izričito na te materijale. Od posebne su važnosti Okvirna direktiva 89/391/EEZ, Direktiva o kemijskim sredstvima 98/24/EZ, i Direktiva o karcinogenim i mutagenim tvarima 2004/37/EZ, kao i zakonodavstvo o kemikalijama (REACH i CLP). To znači da se od poslodavaca zahtijeva da procijene rizike i upravljaju rizicima od nanomaterijala na radu. Ako se uporaba i proizvodnja nanomaterijala ne može ukloniti ili zamijeniti manje opasnim materijalima i postupcima, izloženost radnika mora se svesti na najmanju moguću mjeru s pomoću preventivnih mjera u skladu s hijerarhijom upravljanja pri čemu se prioritet daje:

  1. tehničkim mjerama nadzora na izvoru
  2. organizacijskim mjerama
  3. opremi za osobnu zaštitu kao krajnjoj mjeri

Iako i dalje postoje mnoge neizvjesnosti, prisutne su visoke razine zabrinutosti u pogledu opasnosti nanomaterijala za sigurnost i zdravlje. Stoga, poslodavci zajedno s radnicima moraju primijeniti pristup predostrožnosti u upravljanju rizicima i odabiru preventivnih mjera.

Ponekad je teško utvrditi nanomaterijale, izvore njihove emisije i razine izloženosti. Međutim, dostupne su smjernice i alati za pomoć u upravljanju rizicima od nanomaterijala na radnom mjestu.

Pročitajte EU-OSHA-ine konkretnije savjete o načinima upravljanja rizicima od nanomaterijala u sektoru zdravstvene skrbi i radovima održavanja. Ostale organizacije također su izradile korisne informacije, primjerice o nanomaterijalima u građevinarstvu i proizvodnji namještaja ili u području istraživanja i razvoja.

Saznajte na koji način ostala poduzeća upravljaju nanomaterijalima iz naših primjera dobre prakse upravljanja nanomaterijalima na radnom mjestu.

Sigurna uporaba nanomaterijala u EU-u – Komisija objavljuje smjernice za poslodavce i radnike

U ovom dokumentu sa smjernicama pružen je pregled pitanja koja se odnose na sigurnu uporabu proizvedenih nanomaterijala na radnom mjestu, dan je opsežan opis preventivnih mjera i pružen je praktičan alat za usklađivanje s posebnim aspektima jamčenja sigurnosti radnika kao što je procjena rizika i upravljanje rizicima.

To može biti od osobite vrijednosti za osobe koje nemaju podrobno tehničko znanje o dotičnim pitanjima te može poslužiti kao pomoć u osiguravanju usklađenosti sa zakonodavstvom u području sigurnosti i zdravlja na radu pri rješavanju pitanja proizvedenih nanomaterijala na radnom mjestu.

Preuzmite smjernice za radnike
Preuzmite smjernice za poslodavce i stručnjake u području sigurnosti i zdravlja

To je dovelo do pojave širokog spektra zelenih poslova, odnosno poslova kojima se pridonosi očuvanju okoliša ili vraćanju okoliša u prvotno stanje. Međutim, kako bi takvi poslovi doista bili održivi, moramo osigurati da se u okviru njih pružaju sigurni, zdravi i prihvatljivi radni uvjeti. Zeleni poslovi moraju biti dobri za radnike kao i za okoliš.

Što su zeleni poslovi?

Zeleni poslovi obuhvaćaju širok spektar različitih poslova u različitim sektorima i uključuju raznoliku radnu snagu. Postoji niz različitih definicija tog termina, primjerice definicija Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, Europske komisije ili Eurostata. No, općenito govoreći, zelenim poslovima smatraju se oni kojima se doprinosu očuvanju ili obnovi okoliša. Mogu uključivati poslove kojima se pomaže u zaštiti ekosustava i bioraznolikosti ili smanjuje potrošnja energije i sirovina te smanjuje otpad i zagađenje. Naš je cilj u EU-OSHA-i podići svijest o potrebi za zadovoljavajućom sigurnošću i zdravljem na radu u okviru tih poslova. U zelenim poslovima treba pružiti sigurne, zdrave i prihvatljive radne uvjete kako bi se pridonijelo doista razumnom, održivom i uključivom rastu i kako bi se ostvarili ciljevi strategije Europa 2020. Europske komisije.

Na koji način raste „zeleno gospodarstvo”?

U okviru strategije Europa 2020. ističe se potreba za održivim rastom pri čemu treba izgraditi gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika u kojem se učinkovito upotrebljavaju resursi. Kako bi se to ostvarilo, Europska unija postavila si je ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova, povećanje udjela obnovljivih izvora u zadovoljavanju potreba Europe za energijom te povećanje energetske učinkovitosti. Ostvarenje tih ciljeva imat će za posljedicu brz rast u okviru „zelenog gospodarstva”, primjerice, očekuje se da će cilj povećanja obnovljive energije i energetske učinkovitosti za 20 % u usporedbi s razinama iz 1990. dovesti do stvaranja više od milijun novih poslova u EU-u. Solarna energija, energija vjetra, tehnologija biomase i recikliranje otpada područja su zelenog gospodarstva u kojima se očekuje najbrži rast.

Zašto je važno uzeti u obzir sigurnost i zdravlje na radu u zelenim poslovima?

Nastojimo povezati riječ „zeleno” sa sigurnošću, no ono što je dobro za okoliš nije nužno dobro za sigurnost i zdravlje radnika koju su zaposleni na zelenim poslovima. U pojedinim slučajevima već se susrećemo s novim zakonodavstvom i tehnologijama namijenjenima zaštiti okoliša što dovodi do veće izloženosti radnika rizicima. Smanjenje količine otpada koji se šalje na odlagališta, primjerice, imalo je za posljedicu veće stope nesreća i oboljenja među radnicima čiji je posao zbrinjavanje tog otpada.

Nove tehnologije ili radni postupci povezani sa zelenim poslovima mogu dovesti do novih opasnosti zbog čega su potrebne nove kombinacije vještina kako bi se te opasnosti riješile: „staro”znanje u području sigurnosti i zdravlja na radu ne može se jednostavno prenijeti na njih. Ugradnja solarnog grijača vode, primjerice, uključuje kombinaciju vještina krovopokrivača, vodoinstalatera i električara.

Očekivana brzina širenja zelenog gospodarstva može dovesti do manjkavosti u vještinama uz neiskusne radnike uključene u postupke za koje nisu osposobljeni i koji stoga svoju sigurnost i zdravlje izlažu riziku. Također može postojati snažnija polarizacija radne snage prema vještinama, pri čemu niskokvalificirani radnici moraju prihvatiti lošije radne uvjete. Posljednje, ali ne i najmanje važno, gospodarski i politički pritisak može dovesti do zanemarivanja pitanja sigurnosti i zdravlja na radu.

Kako bi zeleni poslovi doista bili održivi, moramo osigurati da pozitivno utječu na sigurnost i zdravlje radnika, kao i na okoliš. U području zelenog gospodarstva, kao i u ostalim područjima, dobra sigurnost i zdravlje na radu imaju ključnu ulogu u povećanju konkurentnosti i produktivnosti. U tom području koje se brzo razvija moramo osigurati da ono što je dobro za okoliš bude dobro i za radnike.

Što EU-OSHA čini kako bi spriječila nove rizike i rizike u nastajanju u području sigurnosti i zdravlja na radu u zelenim poslovima?

S obzirom na očekivanu brzinu rasta zelenog gospodarstva važno je da predvidimo svaki novi rizik ili rizik u nastajanju u području sigurnosti i zdravlja na radu u pogledu zelenih poslova prije nego što se takav rizik pojavi. Zbog toga je EU-OSHA provela podrobnu studiju predviđanja u kojoj je istražila način na koji će se zeleni poslovi vjerojatno razvijati do 2020. i buduće izazove u području sigurnosti i zdravlja na radu do kojih to može dovesti. U studiji je utvrđen niz mogućih budućih scenarija s obzirom na razvoj događaja u području zelenih tehnologija u različitim gospodarskim i socijalnim uvjetima. Cilj je skrenuti pozornost na moguće rizike u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu u tom području te osobito pružiti donositeljima politika EU-a alate koji će im pomoći u oblikovanju radnih mjesta budućnosti i s pomoću kojih će europskim radnicima osigurati sigurnost i zdravlje na radu.

Saznajte više na:

Izvješće o predviđanjima u području sigurnosti i zdravlja na radu u zelenim poslovima

Sažetak izvješća i scenarija

Animirani filmovi u kojima su predstavljeni novi rizici i rizici u nastajanju u području sigurnosti i zdravlja na radu u određenim scenarijima

Praktične informacije o prevenciji rizika u zelenim poslovima

EU-OSHA također je podrobnije istražila pitanja sigurnosti i zdravlja na radu povezana s posebnim područjima zelenih tehnologija istaknutih u studiji predviđanja, kao što su primjene solarne energije malih razmjera, izgradnja zelenih zgrada ili energija vjetra.

Saznajte više:

Kontrolni popisi također su dostupni kako bi pomogli u utvrđivanju mogućih opasnosti za sigurnost i zdravlje radnika povezanih s takvim zelenim tehnologijama i kako bi se pružili primjeri preventivnih mjera. Takvi se kontrolni popisi mogu upotrebljavati kao potpora u postupku procjene rizika na radnim mjestima:

01/10/2012

Preuzimanjein: en | bg | cs | da | de | nl | et | el | es | fr | it | is | lv | lt | hu | mt | no | pl | pt-pt | ro | sk | sl | fi | sv |

Uredbom REACH zahtijeva se od poduzeća ili pojedinaca koji tijekom industrijskih ili radnih aktivnosti upotrebljavaju određenu kemijsku tvar, u čistom obliku ili u smjesi, da proslijede informacije proizvođačima i dobavljačima kemikalija ili Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA). Ta se poduzeća nazivaju daljnjim korisnicima. Daljnji korisnici imaju ključnu ulogu u promicanju sigurne upotrebe kemikalija provođenjem mjera za sigurnu upotrebu u vlastitim poduzećima i priopćavanju relevantnih informacija svojim dobavljačima i klijentima.

Uredba je izravno povezana s Uredbom o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (CLP) kojom se utvrđuju oznake i piktogrami upozorenja i obavijesti koji su važan izvor informacija za zaštitu na radnom mjestu.

Poveznice na zakonodavstvo o radnim mjestima

U skladu sa zakonodavstvom u pogledu radnih mjesta, poslodavac je dužan provesti procjenu rizika i osigurati da su radnici zaštićeni te da su im pružene informacije, smjernice i osposobljavanje o sigurnoj upotrebi kemikalija na radnom mjestu, na temelju podataka koji proizlaze iz oznaka i sigurnosno-tehničkih listova. Poslodavac ima pravo i tražiti dodatne informacije od dobavljača.

U okviru sustava REACH redovito se prikupljaju podaci o zdravstvenim i sigurnosnim rizicima povezanima s upotrebom kemijskih tvari. Podnositelj registracije (proizvođač ili uvoznik), koji te podatke treba dostaviti Europskoj agenciji za kemikalije, mora ih priopćiti i daljnjim korisnicima, osiguravajući prošireni sigurnosno-tehnički list sa scenarijima izloženosti koji sadržava radne uvjete i mjere upravljanja rizikom za sigurnu upotrebu radi lakšeg pružanja osposobljavanja radnicima i olakšavanja postupka procjene rizika. Podnositelj registracije istodobno ima pravo na informacije od daljnjih korisnika o važnosti predloženih mjera upravljanja rizikom, posebno ako one nisu primjerene.

Registracija

Uredbom REACH zahtijeva se registracija svih kemijskih tvari koje se proizvode u EU-u ili uvoze u EU u količinama od 1 tonu ili više godišnje.

Ključne točke
Većina poduzeća upotrebljava kemikalije, katkad a da toga nisu ni svjesni; stoga trebate provjeriti koje su vaše obveze ako u svojim industrijskim ili radnim aktivnostima upotrebljavate kemikalije, npr. boje, ljepila ili proizvode za čišćenje. Moguće je da imate određene obveze u skladu s Uredbom REACH. Ako vaše poduzeće upotrebljava kemikalije na radnom mjestu, provjerite s poslodavcem je li poduzeto sljedeće:

  • Kemijske tvari koje upotrebljavate registrirane su ili trebaju biti registrirane. Te su informacije dostupne na internetskim stranicama ECHA-e.
  • Vaše su upotrebe obuhvaćene u ažuriranim sigurnosno-tehničkim listovima.
  • U procjeni rizika vodi se računa o mjerama upravljanja rizikom kako je opisano u sigurnosno-tehničkim listovima i scenarijima izloženosti radi osiguravanja sigurne uporabe kemikalija.
  • Radnike ili njihove predstavnike savjetuje se i obavještava o procjeni rizika na radnom mjestu.

Izvor: ECHA, ETUI

Proizvođači i uvoznici podnose ECHA-i informacije o opasnim svojstvima tvari, o razvrstavanju i označivanju te o procjeni mogućeg rizika koji tvar predstavlja. Potrebna je suradnja s drugim poduzećima koja registriraju istu tvar. Podatke koji nedostaju potrebno je osigurati te redovito ažurirati sigurnosno-tehničke listove.

Odjeljak ECHA-inih internetskih stranica „Podaci o kemikalijama” osigurava pristup centraliziranim bazama podataka koje su otvorene za javnost i tijela vlasti (ECHA-u, Europsku komisiju, nadležna i provedbena tijela država članica).

Rokovi za registraciju

Uredba REACH stupila je na snagu 1. lipnja 2007. radi pojednostavljivanja i poboljšanja nekadašnjeg zakonodavnog okvira za kemikalije u EU-u.

Uredbom su predviđene tri registracijske faze čiji su rokovi 30. studenoga 2010., 30. svibnja 2013. i 30. svibnja 2018.

Saznajte više o zajedničkim kampanjama s europskim sindikatima i ECHA-om o obvezama poslodavaca u skladu s Uredbom REACH: 2010.; 2012.; 2013.; 2015.

Vrednovanje

ECHA i države članice evaluiraju informacije koje su podnijela poduzeća kako bi ispitale kvalitetu registracijskih dosjea i prijedloga za testiranje te razjasnile predstavlja li predmetna tvar rizik po zdravlje ljudi ili okoliš. Za odabrani broj tvari određena država članica provodi detaljniju evaluaciju. Kemijske tvari koje su već regulirane drugim zakonodavstvima, kao što su lijekovi ili radioaktivne tvari, djelomično su ili potpuno izuzete iz zahtjeva Uredbe REACH.

Više informacija o evaluaciji kemikalija (ECHA)

Autorizacija i ograničenja

U skladu s Uredbom REACH opasne tvari mogu biti zabranjene ako nije moguće upravljati rizicima koje predstavljaju. Isto tako, moguće je ograničiti upotrebu tvari ili upotreba može podlijegati prethodnoj autorizaciji.

Država članica, ili ECHA na zahtjev Europske komisije, može predložiti ograničenja. Dva znanstvena odbora provode evaluaciju, a ECHA njihova mišljenja prosljeđuje Europskoj komisiji, koja predlaže novo ograničenje ili reviziju postojećeg ograničenja koje treba biti uvedeno.

Svaka država članica ili ECHA (na zahtjev Europske komisije) može predložiti da tvar bude prepoznata kao posebno zabrinjavajuća tvar (SVHC), koja može podlijegati autorizaciji. Ako se određena posebno zabrinjavajuća tvar stavi na popis za autorizaciju, poduzeća mogu ECHA-i poslati zahtjev za autorizaciju za određene upotrebe, ali ne mogu upotrebljavati predmetnu tvar u druge svrhe. Karcinogene, reproduktivno toksične i mutagene tvari, kao i tvari koje izazivaju preosjetljivost dišnih putova, smatraju se posebno zabrinjavajućim tvarima, ali moguće je predložiti da se i neke druge tvari svrstaju u skupinu posebno zabrinjavajućih tvari.

Dugoročno gledano, najopasnije tvari trebaju biti zamijenjene manje opasnim tvarima. Isto tako, zamjena i uklanjanje prve su mjere koje je potrebno primijeniti kako bi se zaštitili radnici. Pobrinite se da provjerite nacionalne zakone o posebnim mjerama koje je potrebno poduzeti te zabranama i ograničenjima upotrebe.

Potpora

Uredbom REACH osnovana je i Europska agencija za kemikalije (ECHA) koja ima središnju koordinacijsku i provedbenu ulogu u cjelokupnom postupku.

Nacionalne službe za pomoć potpora su agenciji te pružaju smjernice i informacije. Često osiguravaju i koordinaciju s nacionalnim tijelima za sigurnost i zdravlje na radu.

24/07/2019

Preuzimanjein: en | bg | cs | da | de | nl | et | el | es | fr | hr | it | is | lv | lt | hu | mt | no | pl | pt-pt | ro | sk | sl | fi | sv |
Pripadnici javnosti imaju pravo očekivati dobru upravu kada obavljaju poslove s javnim tijelom. Ona podrazumijeva poštovanje zakona i procedura, osobito temeljnih prava građana, i visokokvalitetne usluge.

Što je kodeks o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi?

Kodeksom o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi Europskog ombudsmana određuju se osnovna načela dobre uprave. Kodeksom se pripadnici osoblje informiraju o pravilima kojih se moraju pridržavati u svojim odnosima s javnosti.

Uz pomoć kodeksa pripadnici javnosti znaju točno kako Agencija radi i koja prava imaju kada obavljaju poslove s Agencijom.

Krajnji su ciljevi povećanje transparentnosti uprave, bolja kvaliteta pruženih usluga i približavanje uprave javnosti.

Više informacija o Kodeksu o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi potražite na  internetskoj stranici  Europskog ombudsmana.