je čest mentalni poremećaj. To uključuje depresivno raspoloženje ili gubitak zadovoljstva ili interesa za aktivnosti tijekom duljih razdoblja. Depresija se razlikuje od uobičajenih promjena raspoloženja i osjećaja o svakodnevnom životu. (Depresija je poznata i kao „depresivni poremećaj”).

Uznemiravanje obično provode pojedinci unutar organizacije, a predstavlja eskalacijski postupak koji uključuje opetovane pokušaje prijetnji, zastrašivanja, omalovažavanja ili ponižavanja jednog ili više suradnika. Uznemiravanje na mjestu rada može činiti nadređena osoba, suradnik, podređena osoba, klijent ili kupac, a to može biti i svaka osoba s kojom radnik dolazi u kontakt zbog posla.

obilježava klinički značajan poremećaj kognitivnih funkcija, regulacije emocija ili ponašanja pojedinca. Obično su povezani sa stresom ili poremećajima u važnim područjima funkcioniranja.

Stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi s uobičajenim životnim stresovima, može produktivno i plodonosno raditi te može doprinijeti svojoj zajednici.

Nasilje treće osobe uključuje djela fizičke ili psihološke/verbalne agresije koju su počinili pojedinci izvan poduzeća, a ne suradnici.

Neuroraznolikost se odnosi na ideju da svaka osoba ima različit kognitivni profil, neurološke sposobnosti te prednosti i izazove, što bi trebalo prepoznati i poštovati.

Skup zajedničkih vrijednosti, uvjerenja, značenja i očekivanja koji oblikuju način na koji ljudi rade i surađuju unutar organizacije. Utječe na komunikaciju, donošenje odluka i cjelokupno radno okruženje.

U kontekstu sigurnosti i zdravlja na radu organizacijske mjere odnose se na promjenu organizacijskih aspekata, radnih procesa i osmišljavanja radnih mjesta kako bi se potencijalna šteta za radnike svela na najmanju moguću mjeru. Kad je riječ o psihosocijalnim rizicima, moguće organizacijske mjere su pojašnjenje odgovornosti i zadataka, jasne upute, fleksibilno radno vrijeme, rotacija radnih mjesta, poboljšanje organizacije zamjena, oblikovanje organizacijske kulture itd.

Kad je riječ o sprečavanju psihosocijalnih rizika, pojedinačne mjere odnose se na mjere za rješavanje i podupiranje pojedinca, za razliku od promjenjivih organizacijskih ili tehničkih aspekata. Pojedinačne mjere mogu se odnositi na osposobljavanje o tome kako postupati s teškim klijentima, kako organizirati vrijeme, kako razviti otpornost itd.

Odnosi se na slučajeve kada osoba odlazi na posao unatoč tome što je bolesna ili ozlijeđena, ali zbog svojeg stanja ne može učinkovito i/ili sigurno obavljati posao.

Sustavno utvrđivanje psihosocijalnih opasnosti na mjestu rada i procjena njihova potencijala za uzrokovanje ozljede ili štete, što dovodi do odluka o tome mogu li se eliminirati i, ako ne mogu, koje su preventivne ili zaštitne mjere uspostavljene i koje trebaju biti uspostavljene za kontrolu rizika.

Programi koji su osmišljeni kako bi se povećala sposobnost radnika da se vrate na posao i ostanu zaposleni nakon razdoblja bolovanja, uključujući kombinaciju medicinske skrbi, rehabilitacije te intervencija i potpore usmjerenih na rad.

Cilj je promicanje pozitivnog mentalnog zdravlja povećanjem psihološke dobrobiti, sposobnosti i otpornosti te stvaranjem poticajnih životnih uvjeta i okruženja. Promicanje mentalnog zdravlja na mjestu rada obuhvaća inicijative koje pruža poslodavac za poboljšanje mentalnog zdravlja radnika.

Promicanje zdravlja na mjestu rada provodi se zajedničkim naporima poslodavaca, zaposlenika i društva s ciljem poboljšanja zdravlja i dobrobiti zaposlenika na radu.
To se može postići sljedećom kombinacijom:

• poboljšanjem organizacije rada i radnog okruženja
• promicanjem aktivnog sudjelovanja i
• poticanjem osobnog razvoja.

Mjesto rada koje promiče psihosocijalnu dobrobit radnika i aktivno radi na sprečavanju štetnih posljedica za psihičko i fizičko zdravlje radnika, među ostalim zbog nemara, nepažnje ili namjernog djelovanja.

Negativni aspekti psihosocijalnih čimbenika koji mogu negativno utjecati na zdravlje radnika i druge organizacijske ishode, na primjer niska razina autonomije ili loša socijalna potpora.

Elementi osmišljavanja i upravljanja radom te njegov društveni i organizacijski kontekst, na primjer emocionalni zahtjevi, radno opterećenje, socijalna podrška.

Potencijal psihosocijalnih opasnosti da prouzroče psihičku, socijalnu ili tjelesnu štetu. Kada govorimo o psihosocijalnim rizicima, usredotočujemo se na to kako se psihosocijalne opasnosti mogu pretvoriti u stvarne učinke na zdravlje radnika i ishode na razini organizacije

pokazuje koliko uspješno pojedinačni radnik obavlja svakodnevni rad na način koji pomaže organizaciji u ostvarivanju svojih ciljeva.

Raznolikost se odnosi na postojanje razlika u određenom okruženju. Na mjestu rada to može značiti niz osobnih značajki, uključujući rasu, etničko podrijetlo, spol, dob, seksualnu orijentaciju, vjeru, status invaliditeta, socioekonomsko podrijetlo i razinu obrazovanja. Raznolika radna snaga ne odnosi se samo na zapošljavanje osoba različitog podrijetla, već i na prihvaćanje i vrednovanje tih razlika.

odnosi se na stupanj do kojeg radnici mogu utjecati na način na koji obavljaju svoj posao. To se, primjerice, može odnositi na metode i planiranje rada.

Samostigmatizacija se odnosi na situaciju u kojoj je stigmatizirana osoba internalizirala negativne stavove i predodžbe kao dio svojeg identiteta.

samoubojstvo koje je bilo uzrokovano radom ili je rad doprinio tom ishodu

Svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode, s namjerom ili učinkom povrede dostojanstva osobe, osobito kada stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Sindrom uzrokovan kroničnim stresom povezanim s poslom, sa simptomima koje obilježavaju tri elementa: osjećaji gubitka energije ili iscrpljenosti, pojačano mentalno distanciranje od posla te negativne ili cinične misli u vezi s poslom, kao i smanjena radna učinkovitost.

Stigmatizacija u vezi s mentalnim zdravljem odnosi se na situacije u kojima se osobe osuđuje, isključuje ili se prema njima postupa nepravedno jer se suočavaju s problemima mentalnog zdravlja. Ta se stigmatizacija često temelji na nesporazumu, strahu ili stereotipima i može dovesti do osjećaja srama i diskriminacije.

Stres povezan s radom može se definirati kao obrazac emocionalnih, kognitivnih, bihevioralnih i fizioloških reakcija na nepovoljne i štetne aspekte sadržaja rada, organizacije rada i radnog okruženja. To je stanje koje obilježava visoka razina uzbuđenja i stresa, često praćeno osjećajem nemogućnosti nošenja sa situacijom.

Uključivo mjesto rada osigurava da se svaki radnik osjeća cijenjeno i priznato zbog svojeg jedinstvenog doprinosa i da se pritom poštuju razlike i raznolikost radnika. Uključiva mjesta rada temelje se na proaktivnim mjerama za uklanjanje pristranosti, diskriminacije i nejednakih mogućnosti te se ona prilagođavaju sposobnostima svakog radnika.

Proces proaktivnog rješavanja psihosocijalnih opasnosti na mjestu rada, počevši od pripreme i provedbe procjene psihosocijalnih rizika, planiranja i provedbe odgovarajućih mjera te preispitivanja mjera za osiguravanje stalne prilagodbe i poboljšanja intervencija.

Uznemiravanje obično provode pojedinci unutar organizacije, a predstavlja eskalacijski postupak koji uključuje opetovane pokušaje prijetnji, zastrašivanja, omalovažavanja ili ponižavanja jednog ili više suradnika. Uznemiravanje na mjestu rada može činiti nadređena osoba, suradnik, podređena osoba, klijent ili kupac, a to može biti i svaka osoba s kojom radnik dolazi u kontakt zbog posla.

Zlostavljanje na mjestu rada obično čine pojedinci unutar organizacije, a predstavlja eskalacijski postupak koji uključuje opetovane pokušaje skupine radnika da prijete, zastrašuju, omalovažavaju ili ponižavaju jednog ili više suradnika. Zlostavljanje na mjestu rada mogu započeti nadređena osoba, suradnici, podređene osobe, klijenti ili kupci, odnosno svaka osoba s kojom radnik dolazi u kontakt zbog posla.