You are here

Opasne tvari

Opasne tvari – bilo kakve tekuće, plinovite ili krute tvari koje predstavljaju rizik za zdravlje ili sigurnost radnika – mogu se naći na gotovo svim radnim mjestima. Milijuni radnika u cijeloj Europi u doticaju su s kemikalijama i biološkim reagensima koji im mogu naštetiti.

Naime, 2015. je 17 % radnika u EU-u navelo da su bili izloženi kemijskim proizvodima ili tvarima barem četvrtinu radnog vremena, što je udio koji se praktički nije mijenjao od 2000., a njih 15 % izjavilo je da na radnom mjestu udišu dim, plinove, prah ili prašinu.

Neke izrazito opasne tvari – kao što je azbest ili poliklorirani bifenili (PCB) – danas su zabranjene ili su pod strogim nadzorom. Međutim, druge su potencijalno štetne tvari i dalje u širokoj upotrebi i uspostavljeno je zakonodavstvo koje osigurava da se rizicima povezanima s njima propisno upravlja.

Rizici za zdravlje

Zdravstveni problemi koji mogu biti uzrokovani radom s opasnim tvarima raznoliki su: od blagih iritacija oka i kože do ozbiljnih utjecaja na zdravlje kao što su urođene mane i rak. Posljedice mogu biti akutne ili dugoročne, a neke tvari mogu imati kumulativan učinak. Neke od najčešćih opasnosti jesu:

Neke opasne tvari predstavljaju sigurnosne rizike kao što su rizici od požara, eksplozije ili gušenja. Osim toga, opasne tvari obično imaju nekoliko takvih svojstava.

Biološki agensi

Bakterije, virusi, gljivice i paraziti mogu se pronaći u brojnim sektorima. Najčešće su nevidljivi, što znači da se rizici koje oni predstavljaju često ne uzimaju u obzir.

Radnici u nekim sektorima u posebnoj su opasnosti od izloženosti štetnim biološkim agensima. Ti sektori uključuju: zdravstvo, poljoprivredu, veterinarske usluge, čišćenje i održavanje, upravljanje otpadnim vodama i gospodarenje otpadom, vrtlarstvo i rad u laboratoriju.

Saznajte više:

Rizici u nastajanju

Nove tehnologije, rastući sektori i promjene u načinu organizacije rada mogu dovesti do većih rizika od štete uzrokovane biološkim ili kemijskim agensima. Na primjer, kada je riječ o ekoindustriji, inovativne tehnologije mogu dovesti do nedovoljno poznatih rizika. Još jedan primjer jest činjenica da je sve više radnika u uslužnim djelatnostima, kao što su kućna njega i gospodarenje otpadom, izloženo opasnim tvarima. U tim su djelatnostima prisutne različite vrste izloženosti, ali svijest je o uključenim rizicima niska. Od ključne je važnosti, više nego ikad prije, da poslodavci i radnici razumiju potencijalne rizike i poduzmu preventivne mjere.

Saznajte više o rizicima u nastajanju, zelenim poslovima i nanomaterijalima.

Dodatne informacije povezane s rizicima u nastajanju:

Preventivne mjere i upravljanje opasnim tvarima

Kako bi se zaštitilo radnike od opasnih tvari, prvi korak je provođenje procjene rizika. Potom je potrebno poduzeti mjere uklanjanja ili smanjenja rizika koliko je to moguće. Naposljetku, potrebno je redovito pratiti stanje i ocjenjivati učinkovitost poduzetih mjera.

Države članice i EU-OSHA razvile su niz modela koji pomažu malim i srednjim poduzećima u provođenju procjene rizika. U elektroničkom alatu za upravljanje opasnim tvarima poslodavci mogu pronaći potporu i savjete za učinkovito upravljanje opasnim tvarima na radnom mjestu. Baza podataka praktičnih alata i smjernica sadržava praktične mjere za provedbu na radnim mjestima, kao što su smjernice za provedbu procjene rizika i zamjenu ili uklanjanje opasnih tvari, studije slučajeva i niz instrumenata.

Pročitajte više o alatima za upravljanje rizicima povezanima s opasnim tvarima na portalu OSHwiki. 

Poslodavci trebaju uzeti u obzir i sve posebno osjetljive skupine radnika, kao što su mladi radnici te trudnice i dojilje, za koje je zakonom propisana posebna zaštita. Treba razmotriti i druge skupine radnika, kao što su radnici migranti, neiskusno osoblje ili osoblje koje nije prošlo osposobljavanje i ugovorno osoblje kao što su čistači, te prilagoditi preventivne mjere njihovim potrebama.

Hijerarhija preventivnih mjera

Europskim zakonodavstvom o zaštiti radnikâ utvrđuje se hijerarhija mjera koje poslodavci trebaju poduzeti kako bi se kontrolirali i smanjili rizici za radnike povezani s opasnim tvarima.

  • Pri vrhu hijerarhije nadzornih mjera nalaze se uklanjanje i zamjena. Gdje je to moguće, trebalo bi ukinuti upotrebu opasnih tvari promjenom postupaka ili proizvoda u kojima se ta tvar upotrebljava.
  • Ako uklanjanje nije moguće, opasnu tvar potrebno je zamijeniti s tvari koja nije opasna ili koja je manje opasna.
  • Ako se tvar ili postupak ne mogu ukloniti ili zamijeniti, izloženost se može spriječiti ili smanjiti s pomoću tehničkih ili organizacijskih mjera, kao što su, na primjer, kontrola emisije na izvoru (zatvoreni sustav ili sustav lokalne ventilacije na ispuhu) ili smanjenje broja radnika izloženih opasnoj tvari i trajanja i intenziteta izloženosti.
  • U skladu sa zakonom, upotreba osobne zaštitne opreme krajnje je rješenje ako se izloženost ne može na odgovarajući način kontrolirati drugim sredstvima.

Pročitajte više:

Dobra komunikacija

Kako bi se osigurala njihova sigurnost, radnike treba obavještavati o:

  • rezultatima procjena rizika njihova poslodavca
  • opasnostima kojima su izloženi i mogućim učincima tih opasnosti
  • načinima osiguravanja svoje sigurnosti i sigurnosti drugih
  • načinima provjere i uočavanja nepravilnosti
  • osobama kojima mogu prijaviti eventualne probleme
  • rezultatima praćenja izloženosti ili zdravstvenog nadzora
  • preventivnim mjerama koje je potrebno poduzeti u poslovima održavanja
  • postupcima za pružanje prve pomoći i postupcima u slučaju nužde.

Pročitajte e-činjenicu EU-OSHA-e o opasnim tvarima i uspješnoj komunikaciji na radnom mjestu

Granične vrijednosti profesionalne izloženosti

Za brojne su opasne tvari EU i države članice utvrdile granične vrijednosti profesionalne izloženosti koje se moraju poštovati.
Obvezujuće (što znači da se moraju poštovati) i indikativne (u smislu pokazatelja onog što bi se trebalo postići) granične vrijednosti profesionalne izloženosti za opasne tvari utvrđene su i u europskim direktivama o sigurnosti i zdravlju na radu. Granične vrijednosti profesionalne izloženosti za opasne tvari važne su informacije za upravljanje rizicima i njihovu procjenu. Većina država članica EU-a utvrđuje vlastite nacionalne granične vrijednosti profesionalne izloženosti, obično uključujući više tvari u odnosu na direktive EU-a. Međutim, granične vrijednosti profesionalne izloženosti utvrđene su samo za ograničen broj tvari koje se trenutačno upotrebljavaju na radnim mjestima.

Karcinogenih tvari

Brojne su opasne tvari kojima radnici mogu biti izloženi svrstane u skupinu karcinogenih tvari. Neke od tih tvari nastaju tijekom radnih postupaka.

U EU-u postoje posebne odredbe za zaštitu radnika. U skladu s Direktivom o karcinogenim tvarima, poslodavci moraju procijeniti izloženost karcinogenim ili mutagenim tvarima te je nastojati izbjeći ili svesti na najmanju razinu. Osim primjene hijerarhije preventivnih mjera, poslodavci moraju:

  • Zamijeniti karcinogene ili mutagene tvari tako da je, ako je to tehnički moguće, zamijene s tvari, smjesom ili postupkom koji nisu opasni ili su manje opasni za zdravlje i sigurnost radnika.
  • Ako to nije moguće, osigurati da se karcinogena ili mutagena tvar, ako je to tehnički moguće, proizvodi i upotrebljava u zatvorenom sustavu.
  • Ako zatvoreni sustav tehnički nije moguć, osigurati da se razina izloženosti radnika smanji na što je tehnički moguće nižu razinu, ograničavanjem što je više moguće količine karcinogene ili mutagene tvari i broja radnika koji su joj izloženi.

Isto tako, poslodavci moraju:

  • obilježiti rizična područja i upotrebljavati adekvatne znakove upozorenja i opasnosti
  • planirati radne postupke kako bi se oslobađanje karcinogenih ili mutagenih tvari svelo na najmanju moguću mjeru
  • ukloniti karcinogene ili mutagene tvari na izvoru, istodobno štiteći okoliš
  • upotrebljavati odgovarajuće postupke za mjerenje (posebno radi ranog otkrivanja neuobičajenih izlaganja koja su posljedica nepredviđenog događaja ili nesreće)
  • upotrebljavati individualne mjere zaštite ako skupne mjere zaštite nisu dovoljne
  • provoditi higijenske mjere (redovito čišćenje)
  • izraditi planove djelovanja u slučajevima nužde
  • upotrebljavati zabrtvljene te jasno i vidljivo označene spremnike za sigurnu pohranu, rukovanje, transport i odlaganje otpada.

Postoje i posebni zahtjevi u pogledu obavješćivanja radnika i tijela, a poslodavci moraju i voditi evidenciju izloženih radnika, mjerenja i rezultata zdravstvenog nadzora.

Članci na portalu OSHwiki: azbest, respirabilne čestice kristalnog silicijevog dioksida

Posjetite odjeljak internetskih stranica o raku povezanom s radom

Saznajte više o planu djelovanja za karcinogene tvari

Pravna jamstva

Svi koji su uključeni u upravljanje opasnim tvarima na radnim mjestima moraju biti upoznati sa zakonodavnim okvirom kojim su obuhvaćene opasne tvari u EU-u.

Općenito je cilj zakonodavstva o sigurnosti i zdravlju na radu zaštititi radnike od rizika povezanih sa sigurnosti i zdravljem na radu te od opasnih tvari na radnom mjestu (npr. Direktiva o kemijskim sredstvima, Direktiva o karcinogenim i mutagenim tvarima te direktive o graničnim vrijednostima). Od poslodavaca se zahtijeva da provedu procjenu svih rizika povezanih sa sigurnosti i zdravljem, uključujući rizike povezane s opasnim tvarima, i da poduzmu odgovarajuće mjere zaštite i preventivne mjere. Pronađite sažetke mjerodavnih zakona EU-a

Cilj je osigurati da se rizici rješavaju na izvoru i da skupne mjere, odnosno mjere kojima se sustavno štiti skupina radnika, postanu najvažniji prioritet.

U skladu s Uredbom REACH i Uredbom CLP, od proizvođača i dobavljača kemikalija zahtijeva se da jamče osiguravanje standardiziranih oznaka o sigurnosti, piktograma opasnosti i sigurnosno-tehničkih listova. Time se pružaju informacije o svojstvima tvari i opasnostima povezanima s njima te smjernice o pohrani, rukovanju i sprječavanju rizika. Ostali propisi i smjernice obuhvaćaju posebne aspekte kao što su proizvodnja, nabava, transport i označivanje opasnih tvari te su često relevantni i za radna mjesta.

Propisi EU-a o sigurnosti i zdravlju na radu uključeni su u nacionalno zakonodavstvo, ali državama članicama dopušteno je uključiti dodatne ili strože odredbe za zaštitu radnika. Zbog tog je razloga važno da poduzeća provjere posebno zakonodavstvo u svakoj relevantnoj državi.

Saznajte više o: