Okvirna direktiva o sigurnosti i zdravlju na radu

Direktiva 89/391 – „Okvirna direktiva” o sigurnosti i zdravlju na radu
od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu – „Okvirna direktiva”.

Neke odredbe Okvirne direktive dovele su 1989. do uvođenja znatnih noviteta uključujući sljedeće:

• Izraz „radno okruženje” određen je u skladu s Konvencijom br. 155. Međunarodne organizacije rada (ILO) te definira suvremen pristup koji uzima u obzir tehničku sigurnost i opću prevenciju bolesti.
• Cilj je Direktive uspostaviti jednaku razinu sigurnosti i zdravlja na dobrobit svih radnika (jedina su iznimka radnici u kućanstvu te određene javne i vojne službe).
• Direktivom se poslodavce obvezuje na poduzimanje odgovarajućih preventivnih mjera kako bi rad učinili sigurnijim i zdravijim.
• Kao ključni element Direktivom se uvodi načelo procjene rizika te se definiraju njezini glavni dijelovi (npr. utvrđivanje opasnosti, sudjelovanje radnika, uvođenje prikladnih mjera uz prioritet uklanjanja rizika na njegovu izvoru, dokumentiranje i periodična ponovna procjena opasnosti na radnome mjestu).
• Tom novom obvezom uvođenja preventivnih mjera implicitno se naglašava važnost novih oblika upravljanja sigurnošću i zdravljem u sklopu općenitih postupaka upravljanja.

Okvirnu direktivu bilo je potrebno do kraja 1992. prenijeti u nacionalno pravo. Posljedice koje je prenošenje imalo za nacionalne pravne sustave razlikovale su se među državama članicama. U nekim je državama članicama prenošenje Okvirne direktive imalo velike pravne posljedice zbog neodgovarajućeg nacionalnog zakonodavstva, dok u drugim državama članicama nisu bile potrebne veće prilagodbe.

Europska komisija izdala je 2004. Komunikaciju (COM [2004] 62) o praktičnoj provedbi odredaba nekih direktiva, točnije 89/391 EEZ (Okvirne direktive), 89/654/EEZ (Direktive o radnim mjestima), 89/655/EEZ (Direktive o radnoj opremi), 89/656/EEZ (Direktive o osobnoj zaštitnoj opremi), 90/269/EEZ (Direktive o ručnom prenošenju tereta) i 90/270 EEZ (Direktive o radu sa zaslonima). U toj se Komunikaciji navodi da postoji dokaz o pozitivnom utjecaju zakonodavstva EU-a na nacionalne standarde sigurnosti i zdravlja na radu, koji se sastoje od nacionalnog provedbenog zakonodavstva i praktične primjene u poduzećima i ustanovama u javnom sektoru.

Općenito govoreći, u izvješću se zaključuje da je zakonodavstvo EU-a pridonijelo usađivanju kulture prevencije diljem Europske unije kao i racionalizaciji i pojednostavnjivanju nacionalnih zakonodavnih sustava. Međutim, istovremeno su naglašeni razlni nedostaci u primjeni zakonodavstva koji su otežavali ostvarivanje njegova punog potencijala. U izvješću se također navode slučajevi u kojima su pokrenuti postupci zbog povrede.