You are here

Upravljanje nanomaterijalima na radnom mjestu

Nanomaterials. Worker in a laboratory handling nanomaterials

Nanomaterijali su sitne čestice nevidljive ljudskom oku. Međutim, prisutne su u svakodnevnom životu u proizvodima kao što su hrana, kozmetika, elektronički uređaji i lijekovi.

Neki su nanomaterijali prirodni, dok su ostali nusproizvod ljudske aktivnosti ili su posebno proizvedeni za određenu svrhu. Iako nanomaterijali imaju mnogo korisnih svojstava, postoje velike manjkavosti u našem znanju o s njima povezanima opasnostima za zdravlje. Stoga treba osobito pažljivo rukovati tim materijalima dok je istraživanje u tijeku.

Što su nanomaterijali?

Definicija nanomaterijala u mnogim se organizacijama podudara: riječ je o materijalima koji sadrže čestice s jednom ili više vanjskih dimenzija od 1 – 100 nanometara (nm). Pročitajte definiciju nanomaterijala Europske komisije.

Nanomaterijali su do 10 000 puta manji od ljudske kose, njihova veličina usporediva je s atomima ili molekulama, a ime duguju svojoj sitnoj strukturi (nanometar iznosi 10-9 jednog metra). Ne samo zbog svoje iznimno malene veličine, nego i zbog ostalih fizičkih ili kemijskih značajki koje, među ostalim, uključuju njihov oblik i površinu, nanomaterijali se prema svojim svojstvima razlikuju od istih materijala većih razmjera.

Zbog tih razlika nanomaterijali nude nove i uzbudljive prilike u područjima kao što su inženjerstvo, informacijska i komunikacijska tehnologija, medicina i farmaceutska industrija, no to su tek neka od područja. Međutim, iste značajke zbog kojih nanomaterijali dobivaju svoja jedinstvena svojstva odgovorne su za njihove učinke na ljudsko zdravlje i okoliš.

Gdje se nanomaterijali mogu pronaći?

Nanomaterijali su prisutni u prirodi, primjerice u emisijama vulkana ili mogu biti nusproizvodi ljudske aktivnosti, primjerice u ispušnim plinovima dizelskih motora ili u duhanskom dimu. No posebno su zanimljivi proizvedeni nanomaterijali. Njih je već moguće pronaći u vrlo širokom spektru proizvoda i primjena.

Neki se od tih nanomaterijala upotrebljavaju desetljećima, kao što je sintetski amorfni silicij u betonu, gumama i prehrambenim proizvodima. Ostali su tek nedavno otkriveni, kao što su nanotitanijev dioksid kao sredstvo koje blokira UV-zrake u bojama ili kremama za sunčanje, nanosrebro kao antimikrobno sredstvo za tekstilnu i medicinsku primjenu ili ugljikove nanocijevi koje se široko upotrebljavaju zbog svoje mehaničke čvrstoće, male težine i svojstava raspršivanja topline i električne vodljivosti za primjenu u elektronici, skladištenju energije, svemirskim letjelicama i konstrukcijama vozila te sportskoj opremi. Nove generacije nanomaterijala nastavljaju svoj brzi razvoj i očekuje se da će njihovo tržište rasti.

Koji su problemi u pogledu zdravlja i sigurnosti povezani s nanomaterijalima?

Postoje veliki problemi u pogledu učinaka na zdravlje koje proizvode nanomaterijali. Znanstveni odbor za rizike u nastajanju i nove utvrđene rizike za zdravlje (SCENIHR) ustanovio je da postoje dokazane opasnosti za zdravlje povezane s velikim brojem proizvedenih nanomaterijala. Međutim, nemaju svi nanomaterijali toksične učinke i potreban je individualan pristup u nastavku istraživanja koje je u tijeku.

Najvažniji učinci nanomaterijala pronađeni su u plućima i uključuju, među ostalim, upalu i oštećenje tkiva, fibrozu i nastanak tumora. Također mogu utjecati na krvožilni sustav. Neke vrste ugljikovih nanocijevi mogu dovesti do učinaka sličnih učincima azbesta. Osim u pluća, ustanovljeno je da nanomaterijali pronalaze put do drugih organa i tkiva uključujući jetru, bubrege, srce, mozak, kostur i meka tkiva.

Kao rezultat njihove malene veličine i velike površine određeni nanomaterijali u obliku praha mogu predstavljati rizike od eksplozije, dok isti materijali u krugom obliku ne moraju nužno predstavljati takvu opasnost.

Pročitajte pregled Europske komisije o vrstama i uporabi nanomaterijala uključujući sigurnosne aspekte i EU-OSHA-in pregled literature „Izloženost nanočesticama na radnom mjestu”.

Kako dolazi do izloženosti nanomaterijalima na radnom mjestu?

Radnici mogu doći u dodir s nanomaterijalima u fazi proizvodnje. Međutim, mnogo veći broj radnika izložen je nanomaterijalima u različitim fazama lanca opskrbe pri čemu radnici možda ne znaju da su u dodiru s nanomaterijalima. Posljedično tomu, vjerojatno je da ne postoji dovoljno mjera na raspolaganju kako bi se spriječila izloženost. Pročitajte naš pregled literature o percepciji rizika i izvješćivanju o rizicima u pogledu nanomaterijala na radnom mjestu.

Stoga, do izloženosti može doći u različitim radnim okruženjima u kojima se nanomaterijali upotrebljavaju, u kojima se njima rukuje ili u kojima se obrađuju, a u konačnici dospiju u zrak i moguće ih je udahnuti ili mogu doći u dodir s kožom, primjerice u okruženjima kao što su zdravstvena skrb, laboratorijski rad, održavanje ili građevinski radovi.

Saznajte više o izloženosti nanomaterijalima na radnom mjestu.

Upravljanje rizicima od nanomaterijala na radnom mjestu

Zakonodavstvo EU-a o zaštiti radnika primjenjuje se na nanomaterijale iako se ne odnosi izričito na te materijale. Od posebne su važnosti Okvirna direktiva 89/391/EEZ, Direktiva o kemijskim sredstvima 98/24/EZ, i Direktiva o karcinogenim i mutagenim tvarima 2004/37/EZ, kao i zakonodavstvo o kemikalijama (REACH i CLP). To znači da se od poslodavaca zahtijeva da procijene rizike i upravljaju rizicima od nanomaterijala na radu. Ako se uporaba i proizvodnja nanomaterijala ne može ukloniti ili zamijeniti manje opasnim materijalima i postupcima, izloženost radnika mora se svesti na najmanju moguću mjeru s pomoću preventivnih mjera u skladu s hijerarhijom upravljanja pri čemu se prioritet daje:

  1. tehničkim mjerama nadzora na izvoru
  2. organizacijskim mjerama
  3. opremi za osobnu zaštitu kao krajnjoj mjeri

Iako i dalje postoje mnoge neizvjesnosti, prisutne su visoke razine zabrinutosti u pogledu opasnosti nanomaterijala za sigurnost i zdravlje. Stoga, poslodavci zajedno s radnicima moraju primijeniti pristup predostrožnosti u upravljanju rizicima i odabiru preventivnih mjera.

Ponekad je teško utvrditi nanomaterijale, izvore njihove emisije i razine izloženosti. Međutim, dostupne su smjernice i alati za pomoć u upravljanju rizicima od nanomaterijala na radnom mjestu.

Pročitajte EU-OSHA-ine konkretnije savjete o načinima upravljanja rizicima od nanomaterijala u sektoru zdravstvene skrbi i radovima održavanja. Ostale organizacije također su izradile korisne informacije, primjerice o nanomaterijalima u građevinarstvu i proizvodnji namještaja ili u području istraživanja i razvoja.

Saznajte na koji način ostala poduzeća upravljaju nanomaterijalima iz naših primjera dobre prakse upravljanja nanomaterijalima na radnom mjestu.

Sigurna uporaba nanomaterijala u EU-u – Komisija objavljuje smjernice za poslodavce i radnike

U ovom dokumentu sa smjernicama pružen je pregled pitanja koja se odnose na sigurnu uporabu proizvedenih nanomaterijala na radnom mjestu, dan je opsežan opis preventivnih mjera i pružen je praktičan alat za usklađivanje s posebnim aspektima jamčenja sigurnosti radnika kao što je procjena rizika i upravljanje rizicima.

To može biti od osobite vrijednosti za osobe koje nemaju podrobno tehničko znanje o dotičnim pitanjima te može poslužiti kao pomoć u osiguravanju usklađenosti sa zakonodavstvom u području sigurnosti i zdravlja na radu pri rješavanju pitanja proizvedenih nanomaterijala na radnom mjestu.

Preuzmite smjernice za radnike
Preuzmite smjernice za poslodavce i stručnjake u području sigurnosti i zdravlja